Naše Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu proslavilo je u danas (8.12.) svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije svečanim misnim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić.
U koncelebraciji su bili šibenski biskup Tomislav Rogić, hvarski biskup Ranko Vidović, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Edvard Punda, rektor CBS-a don Vedran Torić te još dvadesetak svećenika. Na početku mise nadbiskup Križić je podsjetio je nazočne na biblijski opis grijeha kao „hrđe koja nagriza željezo“, istaknuvši da grijeh ponajprije ranjava i nagrđuje samoga čovjeka, a zatim potaknuo vjernike na otvaranje Božjoj milosti u vladtitoj nutrini kako bi im pomogla u potiskivanju grijeha iz njihovih života.
Značenje svetkovine Bezgrešne pomogli su nam dublje ovih dana u trodnevnici razumjeti naši đakoni don Antonio Brizić i don Mate Bareta. Danas, na samu svetkovnu, propovijedao je naš dakon don Antonio Lagator. Protumačio teološku i duhovnu dubinu svetkovine Bezgrešnog začeća. Naglasio je da Marijina bezgrešnost nije izdvojena povlastica, nego nužan temelj kako bi mogla slobodno i potpuno odgovoriti na Božji poziv. U tom je kontekstu istaknuo: „Marija je prva koja nam pokazuje da se Božji plan može ostvariti samo u srcu otvorenom milosti.”
Liturgijsko pjevanje predvodio zbor bogoslova pod ravnanjem s. Lidije Bernardice Matijević.
Na kraju mise, rektor don Vedran zahvalio je svima koji na bilo koji način pomažu život i rad u našoj bogosloviji. Primjetio je kako danas slavimo danas remek-djelo Božje milosti. Gledajući našu stvarnost, možda počevši baš od naše bogoslovije preko našeg fakulteta, nadbiskupije, grada, države pa onda šireći svoj pogled na svjetske razmjere, “vidimo da je sve to samo ne remek-djelo”. I možda se možemo obeshrabriti jer ništa nije onako idealno kako smo zamišljali ili kako bismo željeli da bude. Danas, stavljajući se pod Marijin majčinski plašt, “želimo moliti Gospodina, za milost da znamo u sebi i na sebi prepoznati ono što jedino ostaje: ljubav braće i sestara koje je Otac zamilovao u svojem ljubljenom Sinu i po kojemu smo i u kojem smo ljubljeni. A upravo je to remek-djelo. Ljubav. Ondje gdje je ljubav, Bog sve čini novim.”
Svetkovanje je potom nastavljeno zajedničkim ručkom i tradicionalnom utakmicom bogoslova i sjemeništaraca.
Izvor: smn.hr
