Danas su naši don Ivan Silić i don Branimir Ivančić primili sveti red đakonata. Zaredio ih je otac nadbiskup Zdenko Križić, u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju. Uz njih dvojicu, zaređeni su i na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Oliver Marčinković, fra Marko Plejić i fra Valentino Radaš, te fra Benjamin Milković na naslov Franjevačke provincije sv. Jeronima. Od srca čestitamo svim ređenicima. Bog ih blagoslovio na njihovom putu od (prijelaznog) đakonata prema svećeništvu!
U Crkvi je Krist Gospodin već od samog početka ustanovio razne službe, za pastvu Božjeg naroda i rast njegovog Otajstvenog Tijela. Među tim službama, još od apostolskog doba ističe se đakonat: o tome svjedoče Djela Apostolska te poslanice Filipljanima i Timoteju. Potrebne vrline su vjernost Gospodinu, neporočnost života i poslušnost biskupu. Đakoni su zaređeni ne za posvećivanje, nego za služenje. U službi su liturgije, propovijedanja i ljubavi navještajem Božje riječi, dijeljenjem krštenja, čuvanjem i dijeljenjem svete pričesti, svjedočenjem i blagoslivljanjem ženidbe, nošenjem popudbine umirućima, poučavanjem i poticanjem naroda Božjega, predvođenjem bogoslužja i molitve vjernika, dijeljenjem blagoslovina, vođenjem obreda sprovoda i pokopa.
U svojoj propovijedi otac nadbiskup Zdenko posvijestio potrebu posebne brige za najugroženije članove Crkve: siromašne, bolesne, obespravljene. Đakon je čovjek koji je “blizu ljudima patnje”. On pazi da se “ne dogodi da jedan član Crkve obiluje, a drugi nema osnovno što je potrebno za život.” Potrebno je naći “ljude na dobru glasu i pune Duha Svetoga”; sluge koji ono što rade rade zbilja s ljubavlju, jer “kod Boga nema po dostojanstvu višeg i nižeg posla”. Služba đakona je prije svega karitativne naravi, ali vezana i uz duhovno pomaganje ljudima: ljubavlju, posvješćivanjem dostojanstva ljudskom pažnjom, duhovnom utjehom i ohrabrenjem koja se rađa iz vjere i nade. Đakoni su pozvani biti ljudi “puni znanja, mudrosti i iskustva Boga; milosrdni, marljivi, hodeći po istini Gospodina, prihvaćajući planove Božje.”Ako budu vjerni Kristu, “biti će puni života i neće se nikada razočarati.”
