

Biskup Tomislav je ređeniku Robertu za uzor stavio prve đakone prve Crkve, koji su opisani kao muževi na dobru glasu, puni vjere i Duha Svetoga. „Neka i tvoje svjedočanstvo služenja uvijek bude nadahnuto tim primjerom. Budi otvoren Duhu Božjemu i od njega se daj voditi! Neka iz tebe uvijek progovara vjera u Krista Spasitelja, raspetog i uskrslog Gospodina našega i Učitelja u svemu“, kazao je biskup.

Završni dio propovijedi biskup Rogić posvetio je važnosti obitelji i molitve. Istaknuo je kako duhovna obnova hrvatskog naroda uvelike ovisi o obiteljima koje mole, jer je obitelj u kojoj se zajednički moli kadra rađati nove duhovne pozive. Pozvao je vjernike da ne posustanu u molitvi za svoje svećenike, redovnike i redovnice, naglasivši kako tu povezanost Gospodar žetve neće ostaviti neuslišanom.

Nakon homilije uslijedio je sâm obred ređenja polaganjem ruku i posvetnom molitvom, čime je Robert Maretić postao đakon, preuzevši obvezu služenja Crkvi u, između ostalog, molitvi časoslova, posvećenom životu, skrbi za siromašne i naviještanju Evanđelja.





