Zadarska nadbiskupija

Zadarska nadbiskupija

Povijest Zadarske nadbiskupije (lat. Archidioecesis Iadrensis)

U doba ilirske prevlasti Zadar je bio značajno središte plemena Liburna, a u vrijeme prvih rimskih careva postaje središte sjeverne Dalmacije. Pošto je kršćanstvo na te prostore došlo vrlo rano, ne čudi činjenica kako je Zadar kao vjersko središte vrlo rano postao biskupijom.

Točna godina osnutka povijesno se ne može ustvrditi, ali je poznato kako je prvi biskup bio Feliks (4.st.) koji se na saborima u Akvileji i Milanu potpisivao kao zadarski biskup. Jedan od poznatijih biskupa nakon toga je bio Donat, koji je dao sagraditi crkvu Svetog Trojstva na današnjem Forumu, a kasnije je nazvana po njemu. Ovaj je biskup još po nečemu značajan. Naime, donio je relikvije svetice Stošije (Anastazije) iz Carigrada po kojoj danas zadarska katedrala nosi ime,a štuje se kao zaštitnica nadbiskupije.   Bulom “Licet universalis Ecclesiae Pastor” od 17. listopada 1154. papa Anastazije IV. uzvisuje zadarsku Crkvu na nadbiskupiju i metropoliju. Nakon toga, papa Hadrijan IV. podrvgava zadarsku metropoliju pod mletačku pri čemu nailazi na žestok otpor domaćih i prvog nadbiskupa Lampridija.

Godine 1202. grad Zadar stradava od mletačko-križarske vojske pri čemu je sravnjena i katedrala. Radove na njoj je započeo nadbiskup Lovro Periandar, a u njegovo vrijeme je donešeno u grad i tijelo Šimuna Pravednika Bogoprimca. Za tu su prigodu Zadrani dali napraviti crkvu i nazvali je po njemu. Od tada Sveti Šimun postaje jedan od glavnih zaštinika grada Zadra (uz Stošiju, Donata, Zoila i Krševana), a njegovo tijelo se i danas čuva u istoimenoj crkvi.

Jedan od učenijijh nadbiskupa u povijesti zadarske crkve bio je Egidije Canini (1530. – 1533.), teolog, filozof i liturgičar. Istaknuo se na V. lateranskom (28. opći) saboru. Papa Leon X. imenovao ga je kardinalom, a kasnije i naslovnim patrijarhom carigradskim. Potom je zadarska crkva dala i nadbiskupa Mucia Callinija (1555.-1567.) koji je aktivno sudjelovao na Tridentskom koncilu. Vrlo važan nadbiskup Vicko Zmajević (1713.-1746.) rodom iz Perasta, u tridesetoj godini najprije je bio imenovan za barskog nadbiskupa i apostolskog vizitatora Albanije, Makedonije, Srbije i Bugarske. Kasnije papa Klement XI.šalje ga u Zadar, što se pokazalo jako plodnim, posebno za unapređenje hrvatskoga književnog i pučkog jezika. Osnovao je u Zadru sjemenište za svećenike glagoljaše, primio arbanaške izbjeglice i smjestio ih u današnjim Arbanasima kod Zadra, a obnovio je i crkvu sv. Donata, Godine 1725. ukrasio je i proširio crkvu Gospe od Zdravlja i dovršio 1718. sadašnji glavni oltar u crkvi sv. Krševana. Umro je u 75. godini života, a da nije doživio otvaranje glagoljskog sjemeništa za koje se toliko trudio. Sjemenište je otvorio 1. svibnja 1748. njegov nasljednik Mate Karaman, Splićanin, vrstan erudit i požrtvovan pastir.

Sljedeća važna godina je bila 1823. kada nadbiskupom postaje Josip Franjo di Paola Nowak koji je prvi osnovao teologiju u Zadru. Također je izdao latinski i hrvatski katekizam, osnivao škole i u crkvi sv. Mihovila dao da se nedjeljom propovjeda na hrvatskom jeziku. Za njegova upravljanja, 1828. dokidanjem dubrovačke i splitske, zadarska nadbiskupija postaje metropolijom za cijelu Dalmaciju i to bulom “Locum Beati Petri”. Za vrijeme pontifikata pape Pia X., nadbiskupom postaje Vinko Pulišić. Za vrijeme njegova upravljanja, događaju se nesretni Rapalski ugovori koji su ga otjerali iz nadbiskupije. Na njegovo mjesto je doveden Petar Dujam Munzani. Tako je nadbiskupija bila podijeljena na dva dijela-talijanski i jugoslavenski. U ovom drugom, administrativno je upravljao šibenski biskup. Zbog nastale situacije u kojoj je bilo nemoguće upravljati, Sveta Stolica bulom “Pastorale munus” 1932. dokida zadarsku metropoliju, i biva stavljena pod vatikansku što traje do danas. Godine 1948. Munzani imenuje Matu Garkovića, dotadašnjeg splitskog profesora i rektora bogoslovije, za generalnog vikara koji je imao pune ovlasti. Za vrijeme njegova upravljanja, Zadar je bio obnovljen jer je prethodno devastiran za vrijeme Drugog svjetskog rata, dok obnova u cijelosti biva dovršena za vrijeme Marijana Oblaka. Nova stradanja se događaju za vrijeme Ivana Prenđe kojega je zahvatio Domovinski rat. Njegov mandat ostaje do 2010. kada ga je naslijedio 69.-ti zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je i danas.

Osim povijesti, nadbiskupiju čine najprije njeni vjernici zajedno sa pastirima. Stoga, danas na površini oko 3000 km2 živi oko 160 tisuća katolika. O vjernicima skrbi oko 80-taj dijacezanskih svećenika. Glede zvanja, trenutno su 7 bogoslova (5 u Rijeci, po jedan u Zagrebu i Splitu), a trojica će uskoro primiti red đakonata.