Tko je đakon

Tko je đakon?

Biti đakon. Što to znači? To znači: biti s Kristom. Slobodno. Nepodjeljena srca. Nasloniti glavu na njegovo Srce. Nasloniti svoj razum, sjećanje, maštu. Osluškivati…i djelovati. Zašto? Za život. Život u punini. Prvenstveno za druge. I sama riječ „đakon“ u svom korjenu kaže: biti provodljiv za Krista. Istovremeno, nepovodljiv svijetom i nepodvodljiv svijetu. Biti kao onaj kabel između utičnice i jelke ili jaslica. Vodič (po kojem ponekad drugi gaze!) Božje svjetlosti i topline, energija koja pokreće svijet. Biti pupčana vrpca koja povezuje Majku Crkvu i svakog čovjeka koji vapi za istinskim životom. I hrani ga Kristovom riječi, njegovim tijelom i krvlju, njegovom djelotvornom ljubavlju.

Biti đakon znači iz dana u dan, u Kristu, postajati sve prisnijim članom Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Život akcije i kontemplacije. Kao Isus, danju nemati gdje glavu nasloniti prolazeći župom čineći dobro; noću povlačiti se na samotno mjesto i moliti. Kao Marija, biti pozoran na slavlju i primjetiti kada nešto nedostaje. I pribaviti od Gospodara jematve i žetve vino ili kruh ( i svaki drugi plod zemlje i rada ruku čovječjih) za gozbu ljubavi; istovremeno, prebirati sve te događaje u  svome srcu. Kao Josip, zasukati rukave i baviti se teškim manualnim poslom ako zatreba; istovremeno, tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima do te mjere da Boga susrećem i u snu. S ciljem da jednog dana budem kao proto-đakon Stjepan. Sličan Isusu. Pun milosti i snage činiti znamenja i čudesa u narodu. Biti najmanji u kraljevstvu nebeskom ali veći od najvećeg od žene rođenog – Ivana Krstitelja – veći jer nosim u sebi dar Kalvarije i Pedesetnice, dar Isusova Duha. Poštivati Petra i hijerarhiju, ali biti nevidljiva avangarda, poput Ljubljenog učenika.

Biti đakon znači biti kao dijete. Biti spreman na nove početke. Na novo i nepoznato. Napustiti svoj komod i osjetiti bol rasta. Učiti na tuđim ali i najčešće vlastitim pogreškama. Pitati za pomoć. Ovisiti o drugome; o starijima i njihovom znanju i iskustvu. Imati povjerenja, diviti se, smijati. Živjeti sada i ovdje, bez praznog hoda. Svakim danom sve dublje uranjati u Riječ Gospodnju, otajstvo euharistije i vjeru ljubavlju djelotvornom. Ići do zadnje periferije župe, do zadnjeg ulaza, kata, stana, srca. Biti Isusovo magare na Cvjetnicu. I donijeti svakom čovjeku dar Utjelovljenja, zajedništva i komunikacije. Donijeti im Isusa iz Nazareta, središte svemira i povijesti.