Važnost odgojitelja

    Odgojitelji svoju službu i autoritet pred bogoslovima nastoje vršiti u duhu Kristovu, koji nije došao da mu služe već da On služi drugima (usp. Mt 20, 28), a najbolji način da se pomogne bogoslovima je autentično svjedočanstvo života. Stoga odgojitelji nastoje ispuniti zahtjeve koji su potrebni za ispunjenje njihove zadaće: da budu ljudi dubokog molitvenog života, dosljedni i radosni u svojem svećeničkom služenju, ispunjeni pastoralnom ljubavi prema Crkvi i dušama. (Pravilnik). 

    Odgojiteljski tim različitim sredstvima nastoji stvoriti „ozračje pouzdanja i uzajamnog povjerenja: bratsku blizinu, empatiju, razumijevanje, sposobnost slušanja i dijeljenja“. U tom duhu, potrebno je da svaka upotreba autoriteta bude razborita i vođena nadnaravnom ljubavlju u ozračju vjere i povjerenja. Na taj način odgojitelj može upoznati svakoga bogoslova i cijelom procesu formacije dati pozitivni i motivirajući karakter. Odgojitelji žele biti bogoslovima na raspolaganju, biti bliski u kontaktu, strpljivi, iskreni i nepristrani u pristupu vodeći računa o svakom pojedinom bogoslovu. Na taj će se način želi stvoriti atmosfera kako bi se bogoslovi prema odgojitelju mogli odnositi iskreno i otvoreno, u duhu poučljivosti koja je temelj svake formacije. (Ratio fundamentalis, 45)