POVIJEST
POVIJEST
OSNUTAK sjemeništa (1700.)
Bogoslovija u Splitu ima bogatu povijest. Organizirani odgoj klera u splitskoj partikularnoj crkvi svoje početke ima u srednjem vijeku kada je uz splitsku prvostolnicu Uznesenja Marijina postojala katedralna škola u kojoj su se odgajali budući svećenici.
Odgoj klera odvijao se u katedralnim školama do osnutka Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, crkveno obrazovne institucije koju je osnovao splitski nadbiskup i metropolit Stjepan Cosmi (1629. – 1707.) 25. ožujka 1700. godine. Sjemenište je služilo za odgoj i školovanje mnogih klerika i učenika iz Splita i cijele Dalmacije pod sloganom Religioni et bonis artibus (Vjeri i dobrim umijećima). Sjemenišni je filozofski studij u doba francuske vladavine organiziran u licej. Zavodske škole zadržale su uz stanovite promjene u nastavnom planu i programu dotadašnju ulogu u školovanju mladeži iz Splita i okolice.
PREMJEŠTANJE ZADAR - SPLIT (od 1817.)
Međutim, nove austrijske vlasti 1817. sjemenišnu su gimnaziju pretvorile u državnu. Potom su godine 1821. obustavile sjemenišni bogoslovni studij pripremajući otvaranje visoke bogoslovne škole za bogoslove svih dalmatinskih biskupija sa sjedištem u Zadru.
Bogoslovi iz Splita prelaze u Zadar 1826. godine. Sjemenište je smješteno u zgradu uz katedralu svete Stošije i ondje bogoslovi ostaju do 1921. godine. Bogoslovija je 1921. otvorena u malom sjemeništu u Splitu dok je zgrada Bogoslovije bila u izgradnji. Nova zgrada Bogoslovije u Splitu završena je 1922. godine i tada u nju ulaze prvi bogoslovi. Do 1939. kada je stigla promjena, školovanje bogoslova trajalo je četiri godine, a nakon promjene pet godina.
pod talijanskom vlašĆU (od 1941.)
Život i rad Bogoslovije neometano je tekao do 18. svibnja 1941. kada Rimskim ugovorima Split postaje teritorij Italije. Nakon potpisivanja Rimskih ugovora talijanska vlast zabranila je rad Bogoslovije u kojoj se govorilo hrvatskim jezikom. Bogoslovi su bili prisiljeni napustiti Split te su pripremu za svećeništvo nastavili u Zagrebu i Đakovu dok je jedan manji broj ilegalno ostao u Splitu. Veći dio zgrade Bogoslovije pretvoren je u talijansku vojnu bolnicu (na drugom i trećem katu do stubišta Bogoslovije bila je vojna bolnica). U to vrijeme rektor Bogoslovije ostao je u zgradi. Nakon što su partizani preuzeli vlast bogoslovi se vraćaju u Split na jesen 1945. godine za vrijeme rektora don Mate Grkovića (1882.- 1968.) koji je kasnije postao zadarski nadbiskup.
pRITISAK KOMUNIZMA (od 1945.)
Rad Bogoslovije nastavio se do 1956. kada su komunisti posebno nakon imenovanja kardinalom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca 1951. pooštrili odnos prema Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Na udaru komunističke vlasti našao se i tadašnji rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa, pomoćni biskup i generalni vikar splitsko makarske biskupije mons. Frane Franić. Mons. Frani Franiću komunisti su zamjerili što se oštro suprotstavio udruženju svećenika svetog Ćirila i Metoda koje je okupljalo svećenike koji su pristali na suradnju s komunističkom vlasti.
Za montirani sudski proces komunisti su kao lažne svjedoke za svoje laži priveli dva bogoslova koje su danima mučili i maltretirali kako bi od njih iznjedrili lažna priznanja. Jedan od dvojice bogoslova kasnije je pričao kolegi svećeniku kako je oko 20 dana bio u podrumu bez mogućnosti razlikovanja dana i noći takav postupak trebao je dovesti do psihičkog sloma. Ispitivanja dvojice bogoslova trajala su 24 sata, a bili su prisiljeni stajati na nogama dok je ispitivanje trajalo. Od bogoslova se tražilo da potpišu razne izjave, a jedna od izjava je bila da Antu Pavelića treba proglasiti svetim.
Kriza komunizma (od 1956.)
Po zatvaranju Centralnog bogoslovnog sjemeništa od strane komunističkih vlasti, kojima je ustanova za odgoj budućih svećenika bila trn u oku, bogoslovi odlaze na studij u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagreb gdje ostaju do 1963. Tad je komunistička Jugoslavija, pritisnuta sve većom krizom, bila primorana smanjiti pritisak prema Katoličkoj Crkvi.
Uzimanje i povrat imovine (od 1967.)
U većem djelu zgrade Centralnog bogoslovnog sjemeništa bila je smještena vojna bolnica Jugoslavenske narodne armije do 1967. godine, kada prostore nekadašnje bolnice zauzimaju državne škole, koje u zgradi sjemeništa ostaju do 1991. godine.
Tad se dolaskom hrvatske vlasti zgrada Nadbiskupskog sjemeništa i Centralnog bogoslovnog sjemeništa vraća Crkvi uz jedan dio pripadajućeg vrta. Na drugom dijelu vrta podignute su stambene zgrade te on nikada nije vraćen.
