Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Dana 8. prosinca po rimskom obredu Crkva slavi blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, izražavajući time svoju vjeru koja je konačnim činom utvrđena od pape Pija IX., u sljedeću vjersku istinu: ,,da je blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnog grijeha.’’

Od samog osnutka Centralnog bogoslovnog sjermeništa, ono je posvećeno zaštiti Marije Bezgrešne koja svojim zagovorom prati svoje duhovne sinove.

Budući da je dogma o Marijinom bezgrešnom začeću proglašena tek u 19. st., postavlja se pitanje može li se i kako utvrditi da je Crkva tu istinu vjere držala od svog početka? Na to pitanje odgovara nam papa Pio IX. sljedećim riječima: ,,Slavni dokumenti iz časne prošlosti, kako istočne tako i zapadne Crkve, vrlo odlučno svjedoče da je taj nauk o bezgrešnom začeću Blažene Djevice, koji je svakim danom sve sjajnije razjašnjavan, utvrđivan i potvrđivan od najvišeg autoriteta, naučavanja, znanja i mudrost Crkve, i koji je širen među sve ljude i narode katoličkog svijeta na čudesan način – uvijek postojao u Crkvi kao nauk koji je bio primljen od naših predaka, i bio označen znakom objavljenog nauka. Jer Crkva Kristova, koja je brižljiva čuvarica i braniteljica dogmi koje su joj predane, nikad ništa ne mijenja, nikad ne umanjuje, nikad im ništa ne dodaje; nego sa svom marljivošću brine vjerno i razborito o drevnim spisima; ako oni uistinu jesu drevnog porijekla i ako ih je prenijela vjera otaca, nastoji ih istražiti i prenijeti na taj način da drevne dogme nebeskog nauka postanu očite i jasne, ali zadrže svoje punu, cjelovitu i vlastitu narav, i rastu samo unutar vlastite vrsnosti – tj., u okviru iste dogme, istog smisla i istog značenja’’. Papa nam izlaže nauk Crkve o homogenom razvoju dogme – istina vjere koja je predana od apostola Crkvi te se uvijek držala, ipak nije bila jednooblična kroz čitavu povijest, nego je doživjela određeni razvoj od implicitne vjere, prema eksplicitnoj, jasnijoj i razrađenijoj vjeri.

BZDM

Ovdje valja dodati i teološke implikacije koje proizlaze iz nauka o bezgrešnom začeću:

Blažena Djevica Marija bila je čista od svake grešne požude. To se izvodi iz stanja izvorne pravednosti u kojoj su živjeli praroditelji te su bili čisti od požude, odakle proizlazi da isto mora vrijedi i za Mariju, koja je bila čista od svakog grijeha, jer požuda od grijeha dolazi i njemu vodi.  Drugo je to da je ona bila čista od svakog lakog osobnog grijeha, to je nauk koji je članak vjere, utvrđen Tridentskim saborom. I treći je nauk, da je Marija u toj mjeri ispunjena milošću, da svetošću nadmašuje sve stvorove. Kao što se redovno kod opravdanja čovjek s jedne strane čisti od grijeha, a s druge strane u dušu mu se ulijeva posvetna milost te kreposti i darovi Duha Svetoga, tako je potrebno da se Marija, čista od istočnog i svakog osobnog grijeha, odlikuje nenadmašnom svetošću, kojom nadilazi sve anđele i svete.

Iz svega toga slijedi da vjernici ne štuju Mariju diveći se njezinu bezgrješnom začeću, tako što su prisiljeni trajno misliti samo na svoju bijedu i grješnost. Radi se o nečemu potpuno drugom. Marijino bezgrješno začeće vrhunski je događaj Božje milosti i otkupljenja. Marija nije manje otkupljena i pomilovana nego mi grješnici. Naprotiv, tamo gdje ne postoji grijeh i gdje Bog na neki način nije određen čovjekovim grijehom, dolazi još snažnije do izražaja Božja milost. U tom smislu pogled na Bezgrješnu vjernicima pruža veliku utjehu i nadu. Prvo i posljednje u životu nije grijeh, zlo, nego Bog i njegova milost. Dakle, dogma o bezgrješnom začeću nema ni u kojem slučaju ulogu buditi u vjernicima osjećaj rezignacije, nego jačati »blaženi optimizam« kako možemo biti savršeno otkupljeni ljudi ako se, poput Marije i zajedno s Marijom, otvorimo djelovanju Božje milosti. Marijin život pokazuje da je to moguće, da ne trebamo očajavati pred vlastitim grijesima, ali i pred najrazličitijim iskustvima grijeha i zla u ovome svijetu. Tako dogma o Marijinu bezgrješnom začeću ukazuje na činjenicu kako je u čovjekovu životu temeljna i odlučujuća milost. Odnosno, Bog svakoga čovjeka od njegova začeća obasipa svojom ljubavlju. U Marijinu se bezgrješnom začeću očituje činjenica da Bog ljubi svakoga čovjeka, u tu smo Božju ljubav prema Mariji, koja od početka obuhvaća njezinu cijelu egzistenciju, i mi također uključeni. Bog je Mariju tako ljubio jer je htio svoga Sina kao čovjeka u zajedništvu ljudi, kojemu i mi pripadamo, kao njezina otkupitelja, kao realan zalog da je njegova milost moćnija nego naša krivica. Stoga se u bezgrješnom začeću Blažene Djevice objavljuje da Bog čovjeka općenito ljubi.